Piercing i tattoo apprenticeship

OBUKA ZA PIERCERE & TATTOO ARTISTE

Za profesiju piercera ili tetovirača ne postoji formalna naobrazba kao za kozmetičare, frizere, zubare, medicinske tehničare i slično. Obzirom da ova dva zanimanja nisu u potpunosti zakonski regulirana, bilo tko može otvoriti legalan piercing ili tattoo salon i početi raditi bez ikakvog znanja. Naravno, može se raditi i u ‘privatnom aranžmanu’, tj. na crno. Sloboda tržišta znači da svatko ima pravo raditi na način na koji želi i smatra adekvatnim, a klijent ima pravo izbora te snosi odgovornost za vlastito zdravlje.

Za one koji se žele profesionalno baviti tetoviranjem ili pirsanjem, postoji nekoliko mogućnosti. Idealna opcija bila bi da uspijete naći mentora koji bi Vas uzeo na obuku. Sama obuka nije svugdje jednaka te uvelike ovisi o iskustvu i znanju mentora. Netko će Vam pokazati sve što zna u dva mjeseca dok ćete kod nekog drugog učiti minimalno dvije godine. U Hrvatskoj je poprilično teško dobiti mentorstvo osim u slučaju kada salon traži nove zaposlenike.

U Octopusu trenutno ne tražimo nove ljude niti uzimamo naučnike.

Zbog količine svakodnevnog posla u salonu, nemamo vremena u potpunosti se posvetiti naučnicima a ne želimo da iza našeg imena stoji polovično znanje. U situacijama kada dođe do potrebe za novim zaposlenicima, natječaj objavimo na našim društvenim mrežama. Druga opcija za one koji se zaista žele baviti modificiranjem tijela je odlazak na razne seminare van Hrvatske. Nema ih mnogo, nisu svi kvalitetni i ne održavaju se često. Dobro se raspitajte kakvo konkretno znanje ćete dobiti, da ne plaćate za nešto što ste mogli naučiti s Interneta.

Tko se ne bi trebao baviti pirsanjem ili tetoviranjem

Pirsanje i tetoviranje obično se doživljavaju kao jako ‘cool’ zanimanja, nešto što bi mnogo ljudi željelo raditi zato da budu primijećeni u društvu, da dobiju ego boost s društvenih mreža i tome slično. Također ima i onih koji tu vide brzo i lako zarađeni novac. Ovaj profil ljudi obično ne postigne dugotrajnu uspješnu karijeru u tetoviranju ili pirsanju.

Zbog onih koji u body modification kreću amaterski, u nehigijenskim uvjetima i bez osnovne obuke, cijela piercing i tattoo industrija dolazi na loš glas. Jer, naravno, ni jedne novine neće pisati o tisućama piercinga ili tetovaža koji su zarasli bez ikakvih komplikacija, to nisu zanimljive vijesti. Svi će se uhvatiti onog jednog slučaja gdje je osoba završila na hitnoj zbog amaterski napravljenog piercinga ili situacije kada pametnjaković sa tek napravljenom tetovažom odluči zaplivati u luci i umre od sepse.

Profesionalnim salonima dovoljno je teško u borbi sa birokracijom i društvenim predrasudama i bez lošeg utjecaja koji proizlazi iz nestručno odrađenih tetovaža ili piercinga. Amatersko bavljenje ovim poslovima, te doživljavanje istih kao hobija, dovodi do stigmatizacije ljudi koji se time profesionalno bave i posvetili su tome cijeli svoj život, ali i onih body mod entuzijasta koji prema svome tijelu i zdravlju postupaju odgovorno i biraju sigurnost i kvalitetu. Svi mi doživljavamo neugodnosti jer nas se gleda kao potencijalne uzročnike krvno prenosivih bolesti.

Onaj kome je problem izdvojiti novac za obuku ili otići na seminar van grada u kojem živi, a nije mu problem bez ikakvog znanja i prakse masakrirati klijente, trebao bi odustati od bavljenja pirsanjem ili tetoviranjem dok nije sebi ili drugima prouzročio veću zdravstvenu štetu.

Da, teško je dobiti mentorstvo i teško je dobiti posao tetovirača ili piercera. No to ne znači da mentorstvo i obuka nisu potrebni. Da li biste išli popravljati zube kod zubara koji je zanat naučio s YouTube-a i to mu je hobi uz neki uredski posao koji radi full time? Ili na frizuru kod frizerke koja je kupila češalj i škare u DM-u pa radi od kuće, nije najbolja ali barem je jeftina…

Piercing i tetoviranje spadaju u skupinu visokorizičnih profesija zbog rada sa oštrim predmetima kojima se rade oštećenja na koži, te zbog mogućnosti prijenosa raznih bolesti, kontaminacije, komplikacija oko zarastanja i tako dalje.

Odgovornost je podjednako i na pružatelju usluga i na klijentu.

Zdravlje nema cijenu a sve je lakše napraviti nego popraviti.

OBUKA ZA PIERCERE & TATTOO ARTISTE

Za profesiju piercera ili tetovirača ne postoji formalna naobrazba kao za kozmetičare, frizere, zubare, medicinske tehničare i slično. Obzirom da ova dva zanimanja nisu u potpunosti zakonski regulirana, bilo tko može otvoriti legalan piercing ili tattoo salon i početi raditi bez ikakvog znanja. Naravno, može se raditi i u ‘privatnom aranžmanu’, tj. na crno. Sloboda tržišta znači da svatko ima pravo raditi na način na koji želi i smatra adekvatnim, a klijent ima pravo izbora te snosi odgovornost za vlastito zdravlje.

Za one koji se žele profesionalno baviti tetoviranjem ili pirsanjem, postoji nekoliko mogućnosti. Idealna opcija bila bi da uspijete naći mentora koji bi Vas uzeo na obuku. Sama obuka nije svugdje jednaka te uvelike ovisi o iskustvu i znanju mentora. Netko će Vam pokazati sve što zna u dva mjeseca dok ćete kod nekog drugog učiti minimalno dvije godine. U Hrvatskoj je poprilično teško dobiti mentorstvo osim u slučaju kada salon traži nove zaposlenike.

U Octopusu trenutno ne tražimo nove ljude niti uzimamo naučnike.

Zbog količine svakodnevnog posla u salonu, nemamo vremena u potpunosti se posvetiti naučnicima a ne želimo da iza našeg imena stoji polovično znanje. U situacijama kada dođe do potrebe za novim zaposlenicima, natječaj objavimo na našim društvenim mrežama. Druga opcija za one koji se zaista žele baviti modificiranjem tijela je odlazak na razne seminare van Hrvatske. Nema ih mnogo, nisu svi kvalitetni i ne održavaju se često. Dobro se raspitajte kakvo konkretno znanje ćete dobiti, da ne plaćate za nešto što ste mogli naučiti s Interneta.

Tko se ne bi trebao baviti pirsanjem ili tetoviranjem

Pirsanje i tetoviranje obično se doživljavaju kao jako ‘cool’ zanimanja, nešto što bi mnogo ljudi željelo raditi zato da budu primijećeni u društvu, da dobiju ego boost s društvenih mreža i tome slično. Također ima i onih koji tu vide brzo i lako zarađeni novac. Ovaj profil ljudi obično ne postigne dugotrajnu uspješnu karijeru u tetoviranju ili pirsanju.

Zbog onih koji u body modification kreću amaterski, u nehigijenskim uvjetima i bez osnovne obuke, cijela piercing i tattoo industrija dolazi na loš glas. Jer, naravno, ni jedne novine neće pisati o tisućama piercinga ili tetovaža koji su zarasli bez ikakvih komplikacija, to nisu zanimljive vijesti. Svi će se uhvatiti onog jednog slučaja gdje je osoba završila na hitnoj zbog amaterski napravljenog piercinga ili situacije kada pametnjaković sa tek napravljenom tetovažom odluči zaplivati u luci i umre od sepse.

Profesionalnim salonima dovoljno je teško u borbi sa birokracijom i društvenim predrasudama i bez lošeg utjecaja koji proizlazi iz nestručno odrađenih tetovaža ili piercinga. Amatersko bavljenje ovim poslovima, te doživljavanje istih kao hobija, dovodi do stigmatizacije ljudi koji se time profesionalno bave i posvetili su tome cijeli svoj život, ali i onih body mod entuzijasta koji prema svome tijelu i zdravlju postupaju odgovorno i biraju sigurnost i kvalitetu. Svi mi doživljavamo neugodnosti jer nas se gleda kao potencijalne uzročnike krvno prenosivih bolesti.

Onaj kome je problem izdvojiti novac za obuku ili otići na seminar van grada u kojem živi, a nije mu problem bez ikakvog znanja i prakse masakrirati klijente, trebao bi odustati od bavljenja pirsanjem ili tetoviranjem dok nije sebi ili drugima prouzročio veću zdravstvenu štetu.

Da, teško je dobiti mentorstvo i teško je dobiti posao tetovirača ili piercera. No to ne znači da mentorstvo i obuka nisu potrebni. Da li biste išli popravljati zube kod zubara koji je zanat naučio s YouTube-a i to mu je hobi uz neki uredski posao koji radi full time? Ili na frizuru kod frizerke koja je kupila češalj i škare u DM-u pa radi od kuće, nije najbolja ali barem je jeftina…

Piercing i tetoviranje spadaju u skupinu visokorizičnih profesija zbog rada sa oštrim predmetima kojima se rade oštećenja na koži, te zbog mogućnosti prijenosa raznih bolesti, kontaminacije, komplikacija oko zarastanja i tako dalje.

Zdravlje nema cijenu a sve je lakše napraviti nego popraviti.