Igla vs piercing gun

Piercing gun se ne može sterilizirati u autoklavu zbog plastičnih dijelova koje sadrži. To znači da se može samo dezinficirati što ni u kojem slučaju nije dovoljno kada se radi o piercingu, tj. svježoj rani. Prilikom bušenja pištoljem sitne čestice krvi i tkiva mogu se raspršiti po aparatiću zbog jačine udarca polutupe naušnice u tkivo, i na taj način doći u kontakt sa piercingom idućeg klijenta.

Bakterije koje čovjek ima na koži, a koje ne predstavljaju problem sve dok ne dođu u kontakt sa ranom, također se piercing gun-om mogu prenijeti s jedne osobe na drugu. Imajte na umu da bakterije ne vidimo golim okom te površina može izgledati čisto iako ustvari nije.
Na sreću, u Hrvatskoj bolesti poput AIDS-a i hepatitisa nisu do te mjere rasprostranjene kao u nekim državama u svijetu, ali to ne znači da ne postoje i da rizik od prijenosa istih ne bi trebalo uzeti u obzir.

Dezinfekcija nije isto što i sterilizacija! Higijenski uvjeti u piercing salonima trebaju biti na razini bolničkih (zamislite neku čistu bolnicu, ove hrvatske nisu baš najbolji ogledni primjer), što znači da je prihvatljiva jedino sterilizacija opreme i nakita u autoklavu. Autoklav je uređaj u kojem se sterilizacija vrši vodenom parom pod tlakom od 2 bara, na temperaturi od 134ºC, u trajanju od 30 minuta. Prije same sterilizacije potrebno je sav pribor i/ili nakit ručno očistiti uz upotrebu definzicijensa. Zatim se stavlja u ultrazvučnu kadicu za dubinsko čišćenje, te se pakira u specijalne vrećice za sterilizaciju koje čuvaju stanje sterilnosti do otvaranja.

Nakit koji se postavlja piercing gun-om je standardizirane debljine i duljine.
Ako osoba ima deblju ušnu resicu nakit će biti prekratak što onemogućuje pravilno zarastanje i s vremenom dovodi do oticanja, upala i urastanja nakita u tkivo resice.

‘Medicinka’ u većini slučajeva nije prikladan nakit ni za resicu, a ostale dijelove tijela nikako nije preporučljivo bušiti na ovaj način.
Piercing nakit će uvijek biti strano tijelo u organizmu te svojim oblikom mora biti anatomski prilagođen dijelu tijela na koji se postavlja.

Piercing gun ispaljuje tupu naušnicu kroz dio tijela koji se buši. Sam postupak je bolniji nego kod pirsanja iglom koja je oštra pa lako proklizi kroz tkivo.
Pirsanje tupim predmetom dovodi do oštećenja tkiva oko mjesta bušenja, što predstavlja mnogo veći problem kod hrskavice uha nego kod resice koja je meka.
Ušna hrskavica je vezivno tkivo bez većih krvnih žila pa za dovod hranjivih tvari ovisi o tkivu koje ju prekriva.
Ukoliko je to tkivo oštećeno, dolazi do različitih problema.

Ljudi koji buše uši u zlatarnama vjerojatno nisu prošli nikakvu obuku vezanu uz krvno prenosive bolesti ili kroskontaminaciju, nego su samo dobili aparatić u ruke i počeli bušiti uši jer je to ‘najjednostavnija’ stvar na svijetu. U nekim zlatarnama ne stave ni rukavice što bi bilo samo dno higijenskih uvjeta. ‘Obuka’ koju je potrebno proći da biste bušili uši pištoljem sastoji se od čitanja uputa za korištenje tog pištolja – gdje staviti naušnicu, gdje stisnuti da se naušnica ispali. Spremni ste za manje od 5 minuta.

Zlatar će vam objasniti aftercare za vaš novi piercing otprilike ovako: što više vrtite naušnicu kako se ne bi zaljepila za uho, čistite piercing alkoholom ili nekim jakim dezinfekcijskim sredstvom nekoliko puta na dan, i nakon par tjedana stavite nakit kakav god želite. Krivo, krivo i krivo!

Okretanjem nakita u novom piercingu iritirate ranu što obično dovede do oticanja, rasta ožiljkastog tkiva oko piercinga ili infekcija (jer ljudi diraju piercing neopranim rukama ili dođe do kroskontaminacije, tj. nesvjesno ste čistom rukom dodirnuli nešto nečisto a zatim piercing).

Stavljanjem alkohola ili jakih dezinfekcijskih sredstava na ranu (piercing je rana tijekom perioda zarastanja) također dolazi do iritacije područja piercinga. Alkohol je dobar dezinficijens kada se koristi na neoštećenoj koži. Kada se radi o piercingu, čišćenje alkoholom dovest će do iritacije područja piercinga. Koža će postati suha, crvena, pretjerano osjetljiva i bolna na dodir. Nakit se neće moći slobodno pomicati po kanaliću jer će ga suha koža previše stezati te će svako slučajno pomicanje rezultirati oštećenjem tkiva, boli i iritacijom.

Piercing se smatra zaraslim tek kada se kanalić epitelizira tj. kada unutar njega izraste nova koža. Za ušnu resicu to je period od dva mjeseca, a za ušnu hrskavicu 6-12 mjeseci. Periodi zarastanja mogu varirati ovisno o individualnom imunitetu i ostalim čimbenicima.
Prijevremenim vađenjem i vraćanjem nakita dolazi do oštećenja piercing kanalića pa cijelo zarastanje kreće ispočetka. Budući da piercing zarasta izvana prema unutra, može izgledati zacijeljeno i puno prije nego prođe period zarastanja.

Medicinka

‘Medicinka’ je obično napravljena od neimplantacijskog materijala na koji neki ljudi mogu alergijski odreagirati. Nakit za inicijalni piercing trebao bi biti od implantacijskog čelika 316L (standardi ASTM F138, ISO 5832-1), titana gradacije Ti6AL-4V ELI (ASTM F136), ili od bioplasta (biokompatibilne plastike).
Kopča koja se nalazi sa stražnje strane nakita predstavlja nemoguću misiju kada se radi o pažljivom i detaljnom čišćenju novog piercinga. U njenim utorima skuplja se limfa, sukrvica i mrtva koža što stvara odličnu podlogu za razvoj bakterija. Spavanje sa ‘leptirić’ kopčom garantira noćne more jer će Vas naušnica ubosti svaki put kad ju pritisnete.

Srebro i zlato nisu implantacijski materijali!

Pločice za kosti, pacemakeri i ostali medicinski implantati ne rade se od zlata već od titana i čelika. Sjetite se toga kada razmišljate o piercing nakitu koji ćete nositi u koži nekoliko mjeseci, bez vađenja.

Ljudi koji koriste piercing gun uglavnom se ne pobrinu da Vam uši budu izbušene simetrično. U većini slučajeva čak ni ne označe mjesto bušenja kako bi ga klijent mogao vidjeti i odobriti.

Resice su kod svakoga drugačije te ima različitih anatomija od kojih su neke zahtjevnije za pravilno i simetrično pozicioniranje. Kod osoba sa jako malim i uskim resicama potrebno je paziti da piercing ne bude postavljen prenisko jer se s godinama rupica može proširiti (pogotovo zbog nošenja teških naušnica) te može puknuti.

Jedan od razloga zbog kojih ne pirsamo ušne resice djeci mlađoj od 12 godina je i taj što im se tijelo razvija pa tako i uši nisu istog oblika i veličine kad dijete ima 2 godine i kad ima 12. Vrlo često imamo klijentice kojima su uši probušene u ranom djetinjstvu a sada žele staviti još nekoliko piercinga na resice. To ponekad predstavlja problem jer su prve (stare) rupice probušene asimetrično, prenisko ili previsoko da bismo mogli napraviti lijepi niz koji anatomski prati liniju uha.

Jedna od prednosti piercera pred ‘operaterom pištolja za ispaljivanje naušnica’ je stručnost i sama naobrazba o tome što rade. Ljudima koji buše uši pištoljem primarna djelatnost je prodaja nakita, ne pirsanje. Vjerojatno su odlični u prodaji zlatnih naušnica s dijamantima, no ukoliko Vam se probušeno uho inficira ili nastane bilo kakav drugi problem, jedini savjet koji će Vam moći dati je da izvadite nakit i odete liječniku. Čim se nakit izvadi a piercing je pod upalom, rupica će se zatvoriti i ostajete bez piercinga. Liječnik će Vam vjerojatno prepisati kuru antibiotika i ‘problem riješen’.

Glavni zadatak piercerske profesije je izrada lijepih, dugoročno održivih i zdravih piercinga. Vaš piercing odraz je našeg rada i iskustva, ne samo showcase nakita kojeg prodajemo. Trudimo se svaki piercing odraditi vrhunski, bez obzira da li se radi o ušnoj resici sa najjeftinijim nakitom kojeg imamo u salonu ili o simetriji nosnica sa brendiranim nakitom od zlata sa dragim kamenjem. Ukoliko imate bilo kakav problem s piercingom, Vaš piercer je tu da ga riješi – godinama nakon što ste se pirsali. Kao što smo već spomenuli, piercing nakit je strani objekt i tijelu treba vremena da ga prihvati, ponekad par godina (ovisno o poziciji i ostalim faktorima). Ne rješava se svaki problem vađenjem nakita i antibioticima. Velika odgovornost je na samom klijentu da na vrijeme uoči problem i u najkraćem roku dođe u piercing studio na pregled.